LAPONCI

Laponci, Lapi, Saami, Sámi su narod koji živi na sjeveru Norveške, Švedske, Finske i Rusije. Saami su podijeljeni u desetak narodnih skupština koje se dosta razlikuju po kulturno-povijesnim karakteristikama, jeziku i načinu života. Neke skupine su sačuvale do danas narodne običaje svojih prednika a to dokazuje i podatak da se najstariji sačuvani rječnik Saamija očuvao iz 1557., a prva knjiga tiskana na laponskom jeziku potječe iz 1619. godine.

Uz velika šumska bogatstva, raznolikost biljnog i životinjskog svijeta, laponsko područje privlači brojne turiste koje osim laponske kulture i običaja, privlače predivni pejzaži s tisućama jezera, dugomjesečne noći i dani te polarna svjetlost.

Saami su se oduvijek naseljavali na velika područja i bavili su se pretežno lovom i ribolovom. Obitelji su imale veliko područje za lov oko svoje naseobine, a kontakt sa drugim ljudima rijetko su održavali iako su imali smisla za društveni način razmišljanja kada su raspravljali o podjeli područja za lov među obitelji. Najveći razlog zbog kojeg je narod Saami tako raštrkan je zato jer postoji više jezika i kultura koje su bile formirane kako pod utjecajem različite okoline i životnih uvjeta, tako i zbog utjecaja ostalih kultura. U Švedskoj i Norveškoj to je bila germanska kultura, u Finskoj finska, a na poluotoku Kola ruska i karelska kultura. Tako danas razlikujemo sljedeće osnovne kulture Saama.

Svi Saami obrtnici koriste se materijalima kao što su rogovi, drvo, koža, kosti, vezova od konca i perla, čipke i ostalih tekstilnih radova, a njihova obrtnička tradicija temelji se na kretanju lovaca po raznim lovačkim područjima. Koriste neobrađene materijale koje uzimaju direktno iz prirode npr., koža sjevernog jelena, rogovi jelena, drvo i korijenje. Koža sjevernih jelena koristila se i obrađena i neobrađena, a od drva se najčešće upotrebljavala arktička breza koja je jako čvrsta.

Šumski Saami - ovoj skupini pripada većina švedskih i finskih Sama, a oni žive u šumi od lova i ribolova. Obitelji su formirale laponska sela ('siida') najčešće uz neku veliku rijeku, a  veličina siida varirala je od par do 20-30 obitelji, granice između tih sela bili su slivovi rijeka. Bilo je uobičajeno imati i par sjevernih jelena zbog prijevoza i krzna, koje je važan materijal za oblačenje. Posebna skupina šumskih naroda su Saami sjeverno od jezera Inari, jer se njihov jezik bitno razlikuje od jezika ostalih šumskih Saama koji je ujedno i najzapadniji dijalekt istočnih sami jezika.

Planinski Saami – ova skupina živi u planinama između Švedske i Norveške i u brdovitim krajevima sjeverno, gdje čuvaju svoja stada. Ovi planinski Saami bave se lovom i ribolovom ali njihov način nomadske kulture je jedinstven jer su sjeverni jeleni najvažniji dio njihove ekonomije, iako je star samo 100-tinjak godina. Važnost uzgoja sjevernih jelena očituje se i po tome što za njih postoji oko 400 riječi o dobi, spolu, boji, obliku itd. Oko rijeke Tana živi posebna skupina planinskih Saama koji su nekad živjeli samo od ulova lososa, ali danas se bave poljoprivredom i uzgajanjem domaćih životinja pa zato imaju stalne nastambe.

Morski Saami – oni su polunomadi koji žive na sjeveru Norveške, kod Arktičkog mora. Na njih su snažno utjecali stanovnici Norveške i Finske.

Saami poluotoka Koli – su autohtono stanovništvo tog područja,njih ima oko 2500, a žive od uzgoja sjevernih jelena i ribolova.

Na ruskom poluotoku Koli te manjim dijelom na sjeveroistoku Finske i Norveške žive tri narodne skupine Saamija, na krajnjem sjeveroistoku Kole nalaze se terski Saami - to je malobrojna skupina koja izumire. Na Koli živi najviše kildinskih Saamija koji su u nekoliko sela uspjeli sačuvati stara obilježja i jezik, čak imaju i nekoliko škola u kojima se uči i specifični kildinski jezik. Zapadnije od njih živi skupina skoltskih Saamija, kojih je vrlo malo, ali im je očuvana narodna baština s ugroženim jezikom koji se uči u nekoliko škola te čak postoje jezični skolski udžbenici. Na sjeveru Finske, Švedske i Norveške žive još tri laponske skupine, a najmalobrojniji su inarijski Saami koji održavaju živu narodnu tradiciju te njihovo glavno sjedište je naselje Inari. Na samom sjeveru Norveške, uz fjordove, živi malobrojna skupina pomorskih Saamija. Na njihovu teritoriju nalazi se i znameniti sjeverni morski rt Nordkapp, a gotovo su ih asimilirali Norvežani. U sjevernoj Finskoj i dijelom Norveškoj živi jedna od najpoznatijih laponskih skupina davvijski Saami, sačuvana je narodna tradicija i jezik, postoje saamijske škole, izdaju se knjige, časopisi i udžbenici, a imaju i posebne radijske postaje. U sjevernoj i srednjoj Švedskoj i Norveškoj razlikujemo još najmanje četiri skupine Laponaca, te na sjeveru Švedske, u kraju gromadnog gorja s velikim rudnim bogatstvima, žive lulejski Saami. Oni su razmjeno dobro sačuvali svoj jezik, dobri su obrtnici (posebno drvodjelci), imaju razrađen obrazovni sustav, nakladničku i informativnu djelatnost i druge kulturne djelatnosti. Pitejski Saami nastanjuju izduženi prostor oko Botničkog zaljeva na Baltičkom moru (i velike luke Lulea), sve do norveških obala prema južnim Lofotima na Sjevernom moru. To je i dalje polunomadski narod koji polako izumire. Prema srednjoj Švedskoj i Norveškoj živi manja skupina umejskih Saamija koji su održali raznoliku narodnu tradiciju, ali im je jezik već posve ugrožen iako neke školske sate imaju na svom jeziku. Konačno, na granici Norveške i Švedske prema jugu živi skupina aarjelskih Saamija koji imaju svoje škole na norveškoj strani, a u Švedskoj su gotovo asimilirani. Izdaju i svoje publikacije, uz sudjelovanje u obrazovnom sustavu na vlastitom jeziku. U Finskoj, Švedskoj i Norveškoj, bez obzira na njihov broj, imaju i posebne parlamente koji su savjetodavna tijela i bore se za očuvanje autentične laponske kulture, te artikuliraju zahtjeve Saamija, osobito u očuvanju i promicanju njihove povijesti, kulture, običaja, u čemu danas imaju veliku podršku većinskih naroda s kojima žive. Sjedište parlamenta Saamija je u sjevernonorveškom gradu Kautokeinu. Početkom 1996. godine novi parlament Saamija (Saamediggi) konstituiran je zahvaljujući Parlamentarnom zakonu kao predstavničko tijelo Samija, a naslijedio je Saami Delegation (Delegaciju Saamija), koja je poznta kao stari parlament Saamija koji je uspostavljen 1973. godine. Izbori za parlament Saamija održavaju se svake četiri godine.

Saami narod je tradicionalan narod koji vjeruje da svaki predmet u šumi ima svoju dušu. Njihovi ornamenti, odjeća i zanati kombinirani su od tradicije i starih vjerovanja skandinavskih i istočno-europskih naroda iz doba vikinga, na taj način stvarajući jedinstvenu sami tradiciju. Kulturno nasljedstvo održano je jer su sami uvijek unosili originalnost u literaturu, umjetnost, zanate, glazbu i kazalište, tako su i njihove narodne nošnje povezane s određenim područjima.

Već 1619.godine potječu pismena djela na Saami jeziku, a Saami narodne pjesme su objavljene 1673.godine u Schefferusovom djelu 'Lapponia'.

Postoji nekoliko vrsta tradicionalnog Saami stila pjevanja od kojih je najpoznatiji joik (jojk, juoigan), lavlu/laavloe stil i vuelie. Joikanjem se pjevač duboko identificira s nekim ili nečim te je ovaj način pjevanja jako osoban i dodiruje temu Saami produhovljenosti uz to se koristi tradicionalni bubanj. Lavlu se pjeva sa riječima, a vuelie je prepričavanje priče o nekoj osobi ili događaju. Sami su koristili jedan instrumet, posebno oblikovano drvo ili rog, spojen na jednu žicu, po imenu bullroarer, a vrteći oko glave se proizvodio zvuk, koristili su i frulu. Njihova nacionalna himna zove se 'Pjesma sami obitelji' koju je 1906. godine napisao Isak Saba, a nacionalni dan Saama slave 6.veljače. Od 1986.godine imaju vlastitu zastavu, koja sadržava boje narodnih nošnji a krugovi na njoj predstavljaju mjesec i sunce.

Saami imaju jedinstven način života, kulturu i jezik koji su se uspjeli održati u njihovoj regiji sve do danas i time dokazuju da su Saami jedan jak narod koji ne podliježe lako utjecajima sa strane i snažno se bori da zadrži svoj stil života povezan s prirodom.